Nježan cvijet nije nježan zauvijek

Tijelo u kakvom god obliku bilo - zadržati će dušu.


30.08.2018.

Dear Moon

Mjesec, sa svojim blijedim sjajem lica pogledaj me večeras dok sanjam Podari mi mir i spokoj djeteta dok se krećem duž Mliječnog puta Dozvoli da prstima pročistim zvijezde i dopusti da toplina komete dira moje srce Sakriti ću svoje lice među oblacima samo da se spusti u prazninu prostora, mrak Napravi svoje svjetlo, meko kako možeš i vodi me kroz galaksije Dozvoli mi da nađem mjesto među tišinom mjesto gdje mogu da se odmorim, gdje sam slobodna Laku noć, dragi Mjeseče

29.08.2018.

Guši me.

Dok udišem zrak upijam svaku laž. Želim da prestanu.

27.08.2018.

.

Veličinu ograničenja postavljamo sami sebi u glavi. Jer tijelo ne može proći stazama kojima um prethodno nije prošao.

26.08.2018.

..

Ponoć je. Nevoljno sam ugasila laptop. Pogled se izgubio negdje gore, ka nebu, kao da osjeti da ga neko posmatra. Sklupčanog tijela poželjela sam želju... i otišla u neku drugu dimenziju, bolju od ovog stvarnog svijeta. Lijepo spavaj.

25.08.2018.

Rizik- djelovanje

Svaka situacija pruža mogućnost: odabrati rizik - DJELOVANJE ili nadu da će sve biti dobro - TRPLJENJE. I mi neprestano biramo. Ja biram rizik. Uvijek. Često dolazimo u iskušenje da uradimo nešto čemu se protivi dio našeg preostalog zdravog razuma. Uostalom, koliko takva vrsta djela može uticati na promjenu naše ličnosti ? Temeljnu promjenu naše ličnosti ? Da, to je cijena koju nosi rizik. Posljedice zbog kojih ćemo se osjećati krivim jer ćemo smatrati da smo ih sami prouzrokovali. A najgore je kada sam sebe osuđuješ, psihički ubijaš. Zapravo, to je samo jedna u nizu od zamki pomoću kojih nas život stavlja u iskušenje. Naš problem je da li ćemo se znati orijentisati u labirintu pomiješanih osjećanja i razmišljanja. To je rizik, krenuti putem za koji ne znaš ima li kraj, je li moguće uopšte doći do njega. Kakve posljedice to može donijeti ? Nebitno. Važno je samo ono što se događa baš sad, u ovom trenutku. Ne razmišljam o onom što me može dočekati u narednom otkucaju sekunde života. O tome ću razmišljati onog trenutka kada se suočim s tim, nečim neočekivanim.

23.08.2018.

Radoznalost

Izgriza radoznalost, kao smrtonosna kiselina. Kao divlja zvijer iz najtamnijih sjena stare šume željna novih žrtava. Suoči se, bježi, radi što hoćeš ali ne dozvoli da ti zgaze ponos. Ne mogu te zaboljeti ishodi pojedinih događaja ako nemaš pojma o tome da su se uopšte zbila. Uvijek je bilo, što manje znaš o onom što te zanima, bolje se osjećaš. Ponos je jedino vrijedno što posjeduješ , od svega što misliš da posjeduješ. Stoga, istrgni se iz oštrih kandži zvijeri. Svi to možemo. Moramo.

20.08.2018.

...

Nagela sam se kroz prozor sobe. Posmatram potpuno nebitnu tačku koja se gubi u beskraju i shvatam da je prošlo mnogo od posljednjeg pisanja. Odjednom, osjetila sam hladan nalet zraka. Parao mi je pluća, tako snažno. Osjećam kako se grebe od kosti. Pomjerila sam se za korak ili dva unazad. Neprestano me izjeda neki čudan osjećaj. Ne znam što je u pitanju. Praznim pogledom posmatrala sam ljude. Posmatrajući ih, čudim se i divim se vječnosti osjećanja koja vladaju mojim duhom, jer, njihova su prolazna. Otkad sam postala svjesna te vječnosti, vrijeme provedeno u životu koji već nestaje, dijelim na trenutke u kojima sam zaista ispunjena, u potpunosti, i na one u kojima je bol nepodnošljiva, toliko nepodnošljiva da sprječava pravilan ritam otkucaja mog srca. Tijelom mi se šire trnci pod strahom od svega onog na što gledam kao na iskušenja.. Svakom od nas nešto nedostaje da bi upotpunilo našu sreću. Uviđam istinski značaj svega onog što sam smatrala manje vrijednim. U zadnje vrijeme previše pišem sa bivšim. Mislim da bih trebala prestati. Bez obzira koliko imam razumnu osobu pored sebe, bojim se da ću pretjerati i da se neće završiti onako kako želim. Da, uraditi ću to. Sutra je BAJRAM. Jedva čekam druženje sa najdražima.

13.08.2018.

Najnovija epizoda

Pišem da ne zaboravim, jer ako zaboravim, to neću biti ja. Svaki dan uviđam smisao bloga koji, vjerujem, većini isto predstavlja. Uživam pisati i dijeliti svoja iskustva sa tobom, stranče. Sinoć sam zaspala oko tri sata iza ponoći. Probudila sam se u 10:30. Došao je red da posvetim riječi osobi koja mi mnogo znači. Ne znam odakle početi. Zaista. Imam dosta toga za reći.. nebitno je s čim početi.. zar ne ? Mnogi nisu nikada zastali da se zapitaju što je istinska sreća. Izbjegavala sam prihvatiti i prilagoditi se onom što mi donese sudbina. Ali, ko sam ja da se suprotstavljam ? Ne bih se zamjerila sudbini u koju se ne smiješ miješati, zato ona i jest sudbina. Opasan je to protivnik. S tim da ne mogu promjeniti ili izbjeći nešto za što je već predodređeno da će se dogoditi, određujem način na koji ću to prihvatiti, barem na to mogu uticati. Ali opet ne u potpunosti, jer ne znam glumiti osjećanja ili raspoloženja koja su u suprotnosti od onih koja zapravo vladaju mnome. Sudbina je počela emitirati najnovije epizode jednog dijela budućnosti mog života. Dakle, osoba koja je oduvijek bila tu, samo što sam je, kao neko okrutno stvorenje, ostavljala po strani, čekajući nešto "bolje". Ali bolje sam uvijek imala pored sebe. Vratio mi se osmijeh na lice. Nije to bio lažni osmijeh koji je skrivao bol. To je bio iskren osmijeh. Emocije su bile predugo zarobljene da je želja za oslobađanjem ogromna. Ostatak dana iskoristiti ću tako što ću napraviti bilješke koje ću večeras preći.

10.08.2018.

Šta je sa prokleto dugim noćima koje nose atribut vječnosti ?

Gledam kroz prozor ne bih li slučajno, negdje u daljini, ugledala sjenu budućnosti. Nebo. Jedino pred čim zastanem i divim se u potpunosti. Nešto me vuće ka tom beskrajnom plavetnilu. Niko nije tu. Svi su u carstvu najljepših maštanja zvanom SNOVI. Moji hodnici su predugi, a snovi predaleko.

09.08.2018.

.

Vrijednosti, one prave životne vrijednosti često budu prekrivene slikama onih nebitnih čiji se pogled na svijet ni u magli ne može porediti sa mojim. Dobro, to sad i nije povezano sa mojim trenutnim raspoloženjem. Ne znam ni zašto sam to rekla. Ono što osjećam, trudim se držati u pozadini svoje ličnosti , ali sve češće u zadnje vrijeme je moja ličnost kakvom se želim prikazati u stvarnom svijetu upravo ona koja stoji u sjeni cijelog mog karaktera. Neprimjetno, osjećanja me savladaju, a ja im se prepustim znajući da nisam u mogućnosti pobijediti ono što vlada mnom. Prolaze dani. Sedmice. Mjeseci. Nižu se novi, jedni za druge. Vrijeme je takvo, lukavo. ISPIT. Da, samo jedan. Moram početi sa učenjem.


Stariji postovi

Nježan cvijet nije nježan zauvijek
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031