Dear Moon

Mjesec, sa svojim blijedim sjajem lica pogledaj me večeras dok sanjam Podari mi mir i spokoj djeteta dok se krećem duž Mliječnog puta Dozvoli da prstima pročistim zvijezde i dopusti da toplina komete dira moje srce Sakriti ću svoje lice među oblacima samo da se spusti u prazninu prostora, mrak Napravi svoje svjetlo, meko kako…

Nastavi čitanje →

Nagela sam se kroz prozor sobe. Posmatram potpuno nebitnu tačku koja se gubi u beskraju i shvatam da je prošlo mnogo od posljednjeg pisanja. Odjednom, osjetila sam hladan nalet zraka. Parao mi je pluća, tako snažno. Osjećam kako se grebe od kosti. Pomjerila sam se za korak ili dva unazad. Neprestano me izjeda neki čudan…

Nastavi čitanje →

Šta je sa prokleto dugim noćima koje nose atribut vječnosti ?

Gledam kroz prozor ne bih li slučajno, negdje u daljini, ugledala sjenu budućnosti. Nebo. Jedino pred čim zastanem i divim se u potpunosti. Nešto me vuće ka tom beskrajnom plavetnilu. Niko nije tu. Svi su u carstvu najljepših maštanja zvanom SNOVI. Moji hodnici su predugi, a snovi predaleko.

Nastavi čitanje →