Nema naslova!

Vrištim u sebi. Osjećam zvijer u unutrašnjosti sebe. Zvijer koja svakog časa može iskočiti iz slabašnog tijela i skočiti na prvu žrtvu koja joj se nađe na putu. Pokušavam se smiriti. Nalazim se u situaciji u kojoj ne znam kako da se postavim, kako da reagujem.. plašim se. Umorna sam od teškog oklopa kojeg nosim svugdje sa sobom. I svaki put kad skupim hrabrosti da se oslobodim tog tereta, da budem bezbrižna i sigurna sa svim situacijama koje život stavi ispred mene, uplašena skupim se ispod oklopa i razočarana skupljam zadnje atome vjere koje probiram po ovom neprobirnom svijetu. Obuzdavam lavu u sebi. Previše rana od razuzdanih povlačenja preko nabora popuštanja.

Komentariši