Osjećaj koji nosi atribut vječnosti

I evo me opet u istom uglu sobe. Sama. Trenutak je relativno kratak period u životu, ali promjene koje jedan takav neočekivan može donijeti, mijenjaju život iz temelja. Vrijedilo je ? – Da. Svaki put. Prije nekoliko minuta pročitala sam knjigu “Ljubav je sihirbaz, babo”. Svaki put preživljavam iste emocije, zadnjim atomima snage borim se…

Nastavi čitanje →

Raj za čovjeka

Probijajući se između mokrih i debelih stabala hrasta i bukve, nakon dobrih šest minuta našla sam se na ljudskim nogama utabanoj stazi. Napokon. U zraku se širio miris mokre zemlje, zelene mahovine koja je označavala krajeve šumske staze, te miris trulog lišća koje prekriva veći dio šume. Naslonjena na stablo hrasta, teško sam dolazila do…

Nastavi čitanje →

Da li je moguće zaboraviti, ostaviti, nikad srcem ostavljeno ?

Ništa se nije promijenilo. Emocije koje smo dugo potiskivali, vezali ih za prošlost, sada su tu, u središtu života, sadašnjosti. Jedan dio mene vuće ih u prošlost, a drugi dio mene vuće ih naprijed. Cijela zbrka mi je u glavi. Glasovi se roje, zastrašujuće glasni, sigurni. Ne prestaju. Osjećam se bespomoćno, uskraćeno mi je svako…

Nastavi čitanje →